Zablude o bonsaima
Pričala sam s puno ljudi i primijetila da postoje neke zablude o bonsaima, koje se toliko ponavljaju da možemo reći da su postale standardne. Bonsai je nešto novo, došlo sa Istoka iz druge kulture i kao takvo podložno mistificiranju zbog nedostatka informacija.
Jedna od najčešćih je da bonsai stabalce treba uzgojiti iz sjemena jer to je jedini ispravni put. Treba čekati desetke godina da izraste te ga strpljivo oblikovati. Ako ste nervozna osoba nije to za vas?! Pa, je li to baš tako?
Točno je da za uzgojiti dobar bonsai treba proći vremena, ali smatram da je ljudski život prekratak da bi bonsaije uzgajali samo na taj način. Ne postoji ispravan i neispravan put uzgoja, svaki je jednako vrijedan, samo zašto čekati da mladica stasa u stabalce kada možete npr. kupiti pogodnu sadnicu staru 5-10 godina u vrtnom centru i time “uštediti” nekoliko godina. Još više ćete preskočiti vrijeme ako znate naći zakržljalo stabalce (prirodni bonsai) u prirodi i izvaditi ga. Naravno to dolazi s iskustvom, a osim toga vađenje iz prirode se ne preporuča početnicima.
Početnici često mladicu presađenu u bonsai posudu smatraju bonsaijem. Ali ne čini posuda stabalce bonsaijem već njegove karakteristike. Bonsai je minijaturno stabalce u posudi. To “minijaturno” ne znači samo da je ono nisko rastom i ne treba mladicu staru 3-4 godine visine 30-tak cm zvati bonsaijem. To je samo mladica koja možda jednom postane bonsai. Najjednostavnije bi mogli reći da je bonsai zakržljalo stabalce i kao takvo se razlikuje od ranije spomenute mladice po svim svojim karakteristikama, maleno je ali ne i mlado već staro i zdepasto, ima namreškanu ili ispucanu koru (ovisno o vrsti), krošnja mu je zgusnuta i razgranjena, listovi su mu manji nego uobičajeno, svojim ukupnim izgledom odražava karakteristike stabla te vrste u prirodnoj veličini.
Često sam nailazila na mišljenje da je uzgoj bonsaija ništa drugo nego maltretiranje i mučenje biljke kako bi ona ostala mala, a onda bi to dalje uspoređivali sa tijesnim kalupima u kojima su hodale gejše kako bi im stopala ostala malena. Do ove zablude također dolazi iz neznanja i lako ju je pobiti.
Znate li koja je osnovna tehnika koja se primjenjuje kako bi već formirano bonsai stabalce održali na određenoj veličini, ili “običnu” biljku učinili bonsaijem? Ništa drugo nego orezivanje - tehnika koja postoji otkako se ljudi bave uzgojem biljaka. Orezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže fina struktura grana. Zašto bi orezivanje bonsaija bilo mučenje, a orezivanje vinove loze na rod nije, kada se u biti radi o istoj tehnici. Orezuje se i živica, začinsko bilje, penjačice, voćke i dr.
Dalje, se zna reći da bonsai stabalca jedva preživljavaju u premalim posudama, te da uslijed nedostatka mineralnih tvari i ne mogu narasti viši nego što jesu, te da je to ustvari tajna njihova nastanka. To također nije točno. U prirodi često nailazimo na tkz. prirodne bonsaije, koji su nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa. Sama priroda na taj način “proizvodi bonsaije”, ali ne i čovjek. Stabalce u posudi ima idealne uvjete: pomno biranu mješavinu zemlje prilagođenu upravo potrebama njegove vrste, dovoljnu količinu vode, dodatno prihranjivanje u sezoni rasta sa mineralnim gnojivima obogaćenim svim potrebnim mikroelementima. Osim toga stabalce se svakih nekoliko godina presađuje u novu zemlju, te mu se orezuje korijen. Ako “prirodni bonsai ” uspijemo izvaditi i prenijeti u bonsai posudu, u najmanju ruku ga donosimo u bolje uvjete, ako ne i spašavamo, jer kada iscrpi onu šačicu zemlje u kojoj raste bit će osuđen na propast.
Početnici često griješe u smještaju bonsaija. Najuobičajenija greška je staviti bonsai na vidljivo mjesto u dnevni boravak, da ga gosti odmah uoče s vrata, ili čak ako se radi o manjem primjerku na televizor. Prijatelj mi je pričao kako je na početku svoga bavljenja bonsaijem, izvadio nekoliko lijepih primjeraka graba i smjestio ih u kuhinju na kuhinjske elemente, učinilo mu se da je to zgodno mjesto na kojem će ih moći paziti. Naravno niti jedan nije dočeo proljeće.
Ne smijete zaboraviti da je bonsai živo stablo, čije potrebe nisu drukčije od stabla te vrste u prirodi. To znači da bonsai morate držati u sličnim uvjetima koje ono ima u prirodi. Dakle, svi bonsai uzgojeni od autohtonih biljaka a to su ovdje u Dalmaciji maslina, crni i alepski bor, jasen, grab, šipak i dr. se trebaju držati vani, eventualno u plasteniku ili negrijanoj verandi. Ako ih unesete u stan ili kuću tu im je pretoplo i bit će osuđeni na sigurnu propast.
Jedino se primjerci bonsaija od vrsta koje dolaze iz toplijih klima, kao što su fikusi, kineski brijest, japanski brijest, mogu držati u kući, ali opet daleko od izvora topline.
Ako živite u stanu bez balkona, onda nemate uvjete za uzgoj bonsaija. Idealno bi bilo imati vrt, sa mjestom koje je u zavjetrini i tu ih smjestiti, a ako se možete zadovoljiti samo na nekoliko primjeraka bonsaija tada će vam biti dovoljan i balkon.
Marija Hajdić
Slobodna Dalmacija - Vrt, 05.10., 12.10. i 19.10.2005.