My-bonsai :: Blog zajednica

Andrija i ja smo iz Hrvatske, živimo zajedno u Kaštelima (regija Dalmacija), malom gradu na Jadranskoj obali. Nalazimo se u USDA klimatskoj zoni 9, na području mediteranske klime. Uzgajamo domaće mediteranske vrste: maslinu, zeleniku, planiku, česvinu, tršlju, sominu i dr. te biljke iz nešto hladnijeg submediteranskog područja: bjelograb, jasen, rašeljku, glog, poljski javor, hrast lužnjak i dr.

Bonsai scena u Hrvatskoj

Prvi uzgajivači bonsaija u Hrvatskoj pojavili su prije 10-15 godina, dok su se prvi bonsai klubovi formirali 2004. god. tako da sada postoje 4 mala kluba sa sveukupno cca. 50-ak članova. Od formiranja klubova došlo je do pomaka, organiziraju se izložbe i radionice unutar klubova. Dalmatinski bonsai klub čija sam predsjednica, je u svibnju 2007. organizirao „Dane bonsaija u dvorcu Vitturi“ (prvu međunarodnu istočno-europsku konvenciju) , na kojoj su se okupili bonsai uzgajivači iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. Okosnica konvencije su bile demonstracije i radionica s Walterom Pallom.

Hrvatska je do 1991.g. bila u sastavu ex Jugoslavije, čijim je raspadom nastalo više država. Danas su uzgajivači iz Hrvatske u kontaktu sa uzgajivačima iz upravo tih država, a najviše surađujemo sa slovenskim uzgajivačima. Scene u svim ovim državama su male, radi čega je došlo do povezivanja, a sličnosti jezika i blizina to olakšavaju.
Svi bonsai uzgajivači su samouki. Do dolaska Waltera Palla, učili smo jedino iz knjiga i međusobno razmjenjujući iskustva. Na taj način se nije moglo ozbiljnije napredovati. Zajednički smo Andrija i ja pokrenuli dva projekta na internetu radi povezivanja i komunikacije među uzgajivačima sa ovih prostora. To su My-bonsai blog zajednica na kojoj trenutno svoja iskustva dijeli 6 uzgajivača iz 4 različite države, te Hobi bonsai forum. Internet je donekle olakšao kako međusobnu komunikaciju tako i sa uzgajivačima iz inozemstva, ali jasno je da se do naprednijeg stupnja znanja može najbolje doći neposredno učeći od nekoga tko ima više iskustva od domaćih uzgajivača.

8 - 9. III. 2008. druga međunarodna istočno-europska konvencija

Sljedeću istočno europsku konvenciju Dalmatinski bonsai klub organizira opet u Kaštelima u dvorcu Vitturi 8 - 9. III. 2008. Ugostit ćemo Waltera Palla na čiji je poticaj ovo okupljanje postalo tradicionalno. U fokusu konvencije je edukacija kroz druženje uzgajivača iz različitih država. Nije slučajno Walter Pall prvi bonsai majstor koji je posjetio Hrvatsku, radi se o čovjeku čiji nas rad i energija već nekoliko godina inspirira. Kad nam se pružila mogućnost da ga pozovemo, to smo iskoristili.

Naš način – samo yamadori

Svi naši primjerci su yamadori koje sami nalazimo i vadimo. Potraga za yamadorijima i njihovo vađenje je za nas sastavni dio bavljenja bonsaima. U ovom momentu ne mogu zamisliti da kupimo materijal za oblikovanje ili gotovi bonsai.

Ovdje nema velike hladnoće pa je kiša jedino što nas može spriječiti da idemo u traženje yamadorija. Proces traženja i vađenja uvijek odvajamo, jer nam je tako praktičnije zbog teškog alata. Vjerojatno se ne bi bavili bonsaijima da ono obuhvaća samo oblikovanje krošnje kupljenih primjeraka. Moje je mišljenje da se ne može naučiti naći dobro drvo, već tu potragu osjećam kao lov za čiji je uspjeh presudan dobar instinkt. Instinkt se kroz godine može razvijati ali se ne može usvojiti sljedeći određena pravila i postupke.

Andrija je akademski kipar i u školi predaje likovnu kulturu, a ja sam pravnica. Budući da radimo preko tjedna, odlasci u prirodu su mogući jedino vikendom. Prve godine bavljenja bonsaima nalazili smo i vadili relativno mlade primjerke, a najčešće bi nam presudno bilo to da ima već donekle oblikovanu krošnju. Gledajući fotografije kvalitetnih bonsaija na internetu i uspoređujući ih sa našim shvatili smo da naši nikada neće evoluirati u tako nešto. Bilo nam je jasno da trebamo otići u prirodu i tražiti yamadorije sa kvalitetnim nebarijem i zanimljivim deblom sa više karaktera. Krošnju je trebalo staviti u drugi plan i oblikovati je naknadno kroz godine.

Nakon što smo na ovaj način podigli kriterij, primjerak ovakve kvalitete je bilo teže za naći i trebalo je više vremena i potrage. Odjednom je postalo sasvim normalno i više puta otići u prirodu a ne naći ništa. To nas nije pokolebalo jer je cilj bio povećati kvalitetu. Prvi kvalitetni primjerci sa kojima smo bili zadovoljni su bile masline i zelenike. Sa njima je započela nova faza bavljenja bonsaijima. Taj pomak u pristupu se dogodio prije tri godine, pa kada se uzme u obzir koliko je vremena potrebno da se stabalce dovede od sirovog materijala do bonsaija jasno je da u ovom momentu još uvijek nemamo „gotov“ bonsai.

Vađenje iz prirode

U Dalmaciji prevladavaju krška područja u kojima stabla degradiraju u zakržljalo grmlje. Dobri primjerci yamadorija mogu se naći u makiji u priobalju, dalje npr. na područjima pod utjecajem jakog vjetra te kontinentalnije u kamenjaru, na područjima na kojima ima ispaša zbog čega su stabla zakržljala. Tek nedavno smo našu potragu za dobrim yamadorima proširili na planine u potrazi za crnim borovima, krivuljem, smrekama i drugim vrstama u planinskoj klimatskoj zoni.

Zakržljali yamadoriji u kamenitom terenu krša imaju izuzetan karakter ali je njihovo vađenje prilično teško čak i kada se radi o vrstama koje se relativno lako primaju kao što su maslina i zelenika. U pravilu se radi o višesatnom vađenju. Lopate i uputstva tipa „iskopajte rupu promjera širine krošnje stabla“ možete slobodno zaboraviti. Najviše koristimo poluge različitih veličina, veliki kramp, malj i špicu, bat i veliku akumulatorsku bušilicu. Svako vađenje je specifično a jedino je pravilo da ne treba žuriti i biti nestrpljiv. Samo jednom nam se dogodilo prošle godine da nismo uspjeli izvaditi jednu zeleniku … ali još nismo odustali, vratit ćemo se ponovno.

Tokom vađenja, ukoliko je moguće, ne rastresamo korijenovu balu u potpunosti i pokušavamo izvaditi drvo sa što više sitnog korijenja. Ako vađenje traje dosta dugo tada još tijekom vađenja prskamo korijenje vodom a nakon vađenja potražimo mahovinu koju namočimo i sa njome obložimo korijenje sa svih strana. Zatim tako zaštićeno korijenje omotamo sa čvrstim najlonom, učvrstimo selotejpom i ovaj način pripremimo za siguran transport kući. Ukoliko se nalazimo na području gdje nema mahovine korijenje zaspemo zemljom.

Nakon vađenja

Kada izvađena stabla donesemo kući prvo za njih izrađujemo po mjeri prema dimenzijama korijenove bale drvenu kutiju. Od unaprijed pripremljenih dasaka izrežemo i sklopimo kutiju u 10-ak minuta nakon čega stabalce, neovisno o kojoj se vrsti radi, sadimo u mješavinu od 3/4 ekspandirane gline (koristimo proizvode kao što su Tenisit, koristi se za teniske terene i Liapor koji se koristi u građevinarstvu) i 1/4 treseta. Presađena stabalca smještamo u manje osunčani dio vrta. Osjetljivije vrste i one za koje smatramo da su pretrpjele veći šok zbog oštećenja prvu tu vegetativnu sezonu zadržavamo u cjelodnevnom hladu.
Kupujemo tekuće gnojivo koje je u originalu za kućne biljke i sa tim prehranjujemo sva naša stabalca svakih 15 dana u sezoni rasta. Povremeno prihranjujemo i sa organskim gnojivom.

Oblikovanje krošnje

Zelenike i masline srežemo na način da gotovo nemaju niti jednu granu već ostavimo samo deblo ili više debala te eventualno neku deblju granu. Ove biljke imaju jaku izbojnu snagu, pa se dogodi da zelenika u prvoj sezoni baci izbojke dužine od čak 1 metra. Ovi izbojci jako brzo odrvene pa ih je potrebno što prije usmjeriti žicom radi čega smo prisiljeni već tijekom prve sezone rasta, oblikovati osnovne konture košnje. Listopadna stabalca obično oblikujemo tek nakon godinu dana od vađenja, odnosno nakon prve sezone rasta, dok je za četinare potrebno čekati barem 2 godine.
Obično prije oblikovanja radimo virtuale na računalu tražeći oblik krošnje koji najbolje odgovara karakteru debla stabalca. Virtuali stabalca nisu nešto čega se slijepo držimo već su samo trenutne impresije na kojima se nikada ne može dočarati 3d stabalca, a posebno ne izgled stabalca sa svih strana. Ponekad napravimo i na desetke virtuala da bi ih kasnije sve odbacili. Trudimo se oblikovati stabalce na način da izgleda skladno sa svih strana, pa ponekad i po nekoliko dana radimo na mrtvim dijelovima koji se nalazi na „stražnjoj“ strani.

Alat i potrepštine za uzgoj bonsaija

U Hrvatskoj se još uvijek ne može kupiti kvalitetniji alat, zemlja, kao ni druge potrepštine za uzgoj bonsaija. Malo je uzgajivača, pa tvrtke valjda ne nalaze komercijalni interes. Jedan vrtni centar je odnedavno nabavio neke osnovne potrepštine i kineske posude, ali to ne može zadovoljiti uzgajivače koji su ozbiljnije krenuli s uzgojem bonsaija. Tako da za sada sve što nam je potrebno nabavljano iz inozemstva.

Marija Hajdić & Andrija Zokić
članak je na engleskom jeziku 28. XII. 2007.
objavljen na portalu The Knowledge of Bonsai

Prati komentare preko RSS-a