Klasični stilovi oblikovanja krošnje
Ne postoje dva jednaka stabla u prirodi, pa tako ni dva jednaka bonsaija. Samo pojedine vrste stabala mogu imati sličnu formu. Tako je za npr. za cedar karakteristično uspravno i ravno deblo, sa naizmjenično raspoređenim granama. To je tipičan primjer pravilnog - uspravnog stila.
Bonsai stilove su organizirali majstori kako bi početnicima olakšali snalaženje u svijetu bonsaija. Potrebno ih je poznavati ako želite uspješno započeli s njihovim uzgojem.
Osnovna podjela je s obzirom na broj stabalaca, pa razlikujemo sljedeće kategorije unutar kojih ima više različitih stilova:
- Bonsai s jednostrukim deblom
bonsai stabalce ima jedno deblo
- PRAVILNI USPRAVNI STIL - CHOKKAN
Krošnja je stožasta oblika. Deblo je ravno i odozdo prema gore se stanjuje. Naizmjenično raspoređene grane se ne smiju ukrštavati. - NEPRAVILNI USPRAVNI STIL - MOYOGI
Deblo je zakrivljeno u «s» obliku. Vrh stabalca i baza debla moraju biti, gledajući po vertikali, jedno iznad drugoga u ravnini.
- NAGNUTI STIL - SHAKAN
Karakterizira ga nagnuto deblo, koje ne mora biti ravno već može i krivudati. Grane su postavljene horizontalno ili su lagano svinute prema dolje. - Cijeli bonsai svojim karakteristikama odaje dojam stabalca neprekidno izloženog jakom vjetru. Grane i deblo se pružaju samo u jednom smjeru. Na njima obično možemo zapaziti i sasušene dijelove debla ili grana (jinove i sharije).
- Svako stablo ima prirodnu tendenciju rasta uvis prema suncu. Kod kaskadnog bonsaija stabalce raste upravo u suprotnom smjeru. Postoje različiti oblici kaskade. Deblo može krivudati prvo uvis, a zatim se naglo zakriviti prema dole, tako da vrh stabla bude ili u ravnini zemlje ili čak ispod ruba posude. Upravo zato ovakvi primjerci bonsaija se sade u duboke a uske posude koje se onda prema potrebi stavljaju i na stalke.
- LITERATI STIL - BUNJIN
„Literati” su bili kineski umjetnici i učenici najvišeg ranga, koji su običavali crtati pejzaže sa neobičnim primjercima borova i borovica koji rastu u planinskim klisurama. Prema tim crtežima je nazvan bonsai stil poseban po tome što je na takvom stablu snažno deblo sa svojim krivinama u prvom planu, dok je krošnja minimalistička. Posuda mora biti jednostavna i nenametljiva, da ne odvlači pozornost.
- METLA STIL - HOKI-ZUKURI
Karakterizira ga potpuno ravno deblo, dok se sve glavne grane račvaju iz jednog mjesta, te prema vrhovima krošnje postupno stanjuju. Ovaj stil je pogodan za listopadne vrste, a njegova elegancija posebno dolazi do izražaja zimi, kada nema lišća.
Kamen zanimljiva oblika apliciran u neku bonsai kompoziciju daje nam privid minijaturne stvarnosti. Možemo ga uklopiti na dva načina: tako da predstavlja cijelu planinu ili samo jedan njen dio. Ovisno o tome razlikujemo sljedeća dva bonsai stila: - STIL BONSAIJA NA STIJENI - ISHI-SEKI
Bonsai se nalazi na stijeni, a korijenje u njegovim pukotinama, dakle ono nema vezu sa zemljom u posudi. Ako je kamen veći od samog bonsaija, dobivamo dojam velike litice sa stabalcem. Moguće su različite kombinacije ovisno o volji uzgajivača i efektu kojeg želi postići.
- STIL BONSAIJA PREKO STIJENE - SEKJOJU
Stabalce je obujmilo svojim korijenjem kamen i seže u zemlju. Ovaj stil teško je postići. Može potrajati mnogo godina dok se korijenje čvrsto ne priljubi uz kamen, tako da čine jednu cjelinu.
- Bonsai s višestrukim deblom
Karakteristični su po tome što iz baze izrasta stablo s dvostrukim, trostrukim, četverostrukim itd. deblom. Grane svih debala zajednički formiraju stožastu krošnju. Uvijek je kod ovih stilova jedno deblo veće u odnosu na ostale, odnosno u kompoziciji nisu nikada dva debla iste visine. Dvostruko deblo se može oblikovati i na način da jedno stablo bude nekoliko puta veće i dominantnije, u odnosu na drugo. Takav stil onda nazivamo “otac i sin” ili “majka i kći”. Bonsai s dvostrukim deblom možemo uzgojiti zakorjenjivanjem, jer je preporučljivo prstenovati ispod mjesta gdje se račvaju dvije grane. Višestruko stablo se može lako uzgojiti iz panja iz kojeg izbijaju mladice. Za to je posebno pogodna maslina.
- Grupni stil ili bonsai šumica
Više stabalaca različitih veličina, čine bonsai šumicu. Različite perspektive se mogu postići; “bliža” - korištenjem debljih stabala i “daleka” - s tanjim, vitkim stablima. Da bi se izbjegla simetrija, kada je u grupi do 11 stabalaca, sadi se neparni broj, a preko toga broj može biti i paran. Stabalca mogu biti podijeljena u dvije i više skupina.
Budući da se šumice sade u veoma plitke posude, posebno treba obratiti pažnju pri njihovom održavanju. U vrijeme većih vrućina treba ih češće zalijevati i redovitije presađivati jer im korijenje brzo popuni posudu.
Kinezi, pored Egipćana i Perzijanaca su jedna od civilizacija koja najranije poznaje hortikulturu. Najstariji kineski vrtovi su iz vremena Shang dinastije (17 do 19 stoljeća prije Krista). Naročita pažnja se posvećivala prostranim carskim vrtovima. Carevi su smatrali da veličina i ljepota vrta pokazuje moć i snagu samog cara.U doba Han dinastije 200 godina prije Krista kinezi su započeli s uzgojem minijaturnih pejzaža. Postoji legenda koja kaže da je car zahtijevao da se minijaturna replika njegova carstva sagradi u dvorištu palače, sa planinama, dolinama, jezerima, drvećem i rijekama. PENJING nije ništa drugo nego takav minijaturni pejzaž u posudi. Ovaj stil pruža brojne mogućnosti u dizajnu, a ograničiti vas može samo mašta. Stijenja u kompoziciji može biti više; mogu se postaviti vertikalno, tako da djeluju kao strme litice i horizontalno, kao blage uzvisine. Drveće se može nalaziti na stijenama i u samoj posudi. Mogu se dodati i minijaturne figurice ljudi, kuća ili čamaca, ali svakako se pri tom treba paziti da njihove međusobne proporcije budu usklađene.
Marija Hajdić
Slobodna Dalmacija - Vrt, 14.07., 21.07., 28.07, 11.08 I 18.08.2004.
