Bonsai jasen - od prirode do posude
Botanička obilježja jasena
Da bi što uspješnije mogli stabalce jasena uzgojiti kao bonsai, potrebno je poznavati botanička obilježja i karakteristike te vrste. Crni jasen, Fraxinus ornus L., je listopadni grm ili stablo koje pripada submediteranskoj flori. Nalazimo ga do 1600 m nadmorske visine. U Hrvatskoj ga se može naći u šumi crnike ili bijeloga graba. U prigorskim i pretplaninskim šuma Dalmacije nalazi se pojedinačno ili u grupama s hrastom meduncem, crnim grabom i ostalim listopadnim mediteranskim ili polumediteranskim vrstama drveća i grmlja. U unutrašnjosti Hrvatske je rijedak jer prirašćuje sporo, kora mu se rano počinje sušiti i otpadati, radi čega stabla venu.
Stablo crnog jasena naraste 8-15 m visine. Kora mi je glatka, svijetlosiva i tanka, a tek u starijoj dobi pri dnu ispuca. Listovi su mu unakrsno-nasuprotni i neparno perasti, dugački do 25 cm, sastavljeni od 7-9 listića. Prema obliku i veličini lisnih plojki, opisan je veći broj varijeteta i formi. Cvjetovi se nalaze na metlicama dužine i do 20 cm i ugodna su mirisa. Plodovi su 2-2,5 cm duge jednosjemene perutke.
Korijenov sistem crnog jasena je jako razgranat i plitak.
Iz brazgotina kore crnog jasena curi slatki sok smeđe boje kojemu je glavni sastojak manit (vrsta šećera), radi čega ga nazivaju jasenovom manom. Manu proizvode isključivo na sjevernoj obali Sicilije u posebnim kulturama crnog jasena, a upotrebljava se kao sastojak za neke lijekove.
Na trećoj fotografiji uz tekst je prikazan zanimljivi primjerak crnog jasena u prirodnom staništu. Stabalce je patuljasto, jer se zbog konstantnog bršćenja ovaca nije uspjelo razviti u stablo normalne veličine. Njegova visina iznosi 30 cm, dok je promjer debla 5 cm. Koristeći ovakvo stabalce za daljnji uzgoj kao bonsai sigurno smo “uštedjeli” 10-ak godina oblikovanja.
Prikazat ćemo vam njegovo vađenje, početno oblikovanje i napredovanje postignuto kroz naredne dvije godine uzgoja.
Vađenje i generalno orezivanje krošnje
Najbolje vrijeme za vađenje jasena iz prirode je neposredno pred sezonu rasta, prije nego što krenu prvi pupoljci. Pritom je važno sačuvati sitnije bočne korjenčiće, zemlju u potpunosti ne rastresati iz korijenove bale, dok svo duže korijenje kao i glavni korijen treba odmah prikratiti.
Vađenje ovog primjerka jasena je bilo relativno jednostavno, jer je stabalce imalo snažno razgranat korijen plitko u škrapi. Neposredno nakon vađenja, da se ne bi osušio do presađivanja, korijen sam zaštitila plastičnom kesicom, u koji sam nadodala još malo crvenice u kojoj je rastao.
Kod kuće sam uklonila svo oštećeno i predugo korijenje i stabalce presadila u dobro dreniranu posudu i propusnu mješavinu zemlje (pijesak, humus i crvenica).
Nakon toga mu je bilo potrebno generalno orezati krošnju, jer je bila pregusta i neuredna. Neke grane su se međusobno ukrštavale, što nije poželjno kod bonsaija. Osim toga neke od grana su bile suhe, pa ih je trebalo ukloniti. Deblo stabalca je bilo nakrivljeno u jednu stranu i smatrala sam da je predugo, pa sam pronašla zamjensku granu koja je rasla na pravom mjestu i koja će predstavljati novi vrh stabalca, a ostatak debla sam uklonila. Stabalce je tako dobilo bolju ravnotežu odnosno krošnja je postala skladnija.
Dolaskom proljeća krenuli su prvi pupoljci i znala sam da je prenošenje stabalca iz prirode završilo uspješno. Tijekom te prve sezone rasta nakon vađenja stabalce nije bacilo niti jedan novi pupoljak, samo je otvorilo postojeće iz kojih su se razvila po dva lista. To je radi šoka presađivanja iz prirode i zato što mu je orezano korijenje. Već naredne godine u novoj sezoni rasta će snažnije krenuti.
Bonsai u posudi
Oko godinu dana nakon vađenja, u ožujku bonsai sam presadila u bonsai posudu. Plastična posuda u kojoj je do tada rastao je skoro u potpunosti bila ispunjena korijenjem, jer jasen vrsta koja snažno izbija. Nakon što mu se je korijen obnovio i biljka ojačala, bilo je pravo vrijeme za presađivanje u bonsai posudu.
Dolaskom proljeća jasen se je zazelenio, izbili su novi pupovi a formirana krošnja je bila znatno veća nego prošle godine.
U prirodi kod običnog stabla jasena listovi koji se sastoje od 7-9 listića, obično imaju dužinu i do 25 cm. Ali ovdje se radi o prirodnom bonsaiju zakržljalom uslijed višegodišnjeg brštenja ovaca, zbog čega mu je veličina listova znatno manja nego uobičajeno. Smanjena veličina listića, u odnosu na uobičajenu, su jedan od pokazatelja visoke kvalitete bonsaija i često trebaju proći godine da bi se postigla.
Posebnu pozornost pri uzgoju treba obratiti u najtoplijem dijelu godine i skloniti bonsai jasen u poluhlad. Pr tom mu treba osigurati skoro pa stalnu vlažnost, jer je njegova potreba za vodom velika. Tijekom sezone rasta treba prikraćivati nove izbojke na 2-3 para listova, te ga prihranjivati organskim gnojivom. Zimi ga treba zaštititi od mraza.
Marija Hajdić
Večernji list, 09.02, 16.02. i 23.02.2006., Hrvatska