Bili su bili, vrhovi planinaaaa (nažalost)! « My-bonsai

Ne ovo nema veze s Hajdukom … iako se „igra“ možda odvijala paralelno…. ?

Nakon višesatnog i premišljanja dogovaranja u subotu navečer o tome ide li se ili ne ide, Sivac je presjekao dramu i dao garanciju da u nedjelju nema kiše u Bosni. Krenuli smo se rano ujutro, prešli granicu i nakon nekoliko sati vožnje, evo nas na makadamu grabimo prema cilju. Cesta prekrasna - izrovana teškim kamionima za transport drva iz šume … mumljali smo neke molitve da ne zapnemo u blatu. Ludima bog pomaže. Trebalo je doći po jezera. Ja sam se orijentirala po karti a Andrija i Sivac po tome da skrenu na križanju u suprotnom smjeru od onoga kojeg ja samouvjereno predložim. Više puta su nas oznake na cesti uvjeravale da još samo 7 km do cilja … imala sam osjećaj da se po tim makadamima koji su premrežili planinu vrtimo ukrug … kad smo izgubili sve nade … kad je Sivac zaključio da smo sigurno pogrešno skrenuli s glavne ceste … kad je Andriju uhvatila muka od vožnje i glavobolja od čistog zraka, eto nas na platou kraj jezerca … ali ako ste mislili da je tu kraj - nije, ugledali smo PLANINU PREKRIVENU SNIJEGOM. To nismo planirali; snijeg se nikako ne uklapa u ideju traženja krivulja po planini.

Planirani cilj izleta je bio potraga za krivuljima (Pinus mugo). Snijeg je očito napadao tu noć i traženje napravio gotovo nemogućim. Ipak smo nastavili naš izlet uživajući u prekrasnom okruženju, pretražujući teren koliko su nam uvjeti dopuštali. Popeli smo se iznad jezera i po hrbatu planine nailazili na najčudnije izvijene primjerke. Padina je jako visoka i strma i bilo nas je strah previše istraživati uz rub, da u snijegu ne bi ugazili u prazno.