Aleksa kod nas … konačno!

Aleksa je utekao iz škole (uz blagoslov roditelja) i došao kod nas. Lijepo je bilo za promjenu družit se uživo šest dana, ne gledajući se preko web kamere. Dok ovo pišem negdje je na pola puta kući …

Vikend je bio isplaniran sedam dana prije, kada još nismo znali za najavu kiše. Trebali smo u Bosnu, na planinu u potragu za Pinusom mugom i u obilazak spilja u potrazi za suisekima… uz spavanje u nekom planinarskom domu. Večer ranije smo morali promijeniti plan. Najavljena kiša i snijeg su nas potjerali na bližu planinu s koje smo brže i lakše mogli uteći doma kad počne kiša.

Krenuli smo u traženje i istraživanje novih terena na nadmorskoj visini od preko 1000m. Siniša je bio vođa puta.

Naišli smo na nisko degradirano i kržljavo grmlje, niže - hrast i brijest, a visočije - glog i rašeljka. Posebno su nas fascinirale rašeljke koje su imale cijelo deblo pokriveno crnom ispucalom korom, što nisam vidjela nikada do sada. Rašeljkama je karakteristična glatka siva kora. Teren je težak za vađenje … kamenjar, ali za ovako karakterne i stare primjerke svaka muka se isplati. Definitvno teren na koji ćemo se vratiti i detaljno ga pretražiti.

Inače, nije teško zakjučiti da je tih dana bonsai bio top tema … Aleksa je konačno oko sebe imao jednako brbljive sugovornike. Što se čudite, zamislite da živite u maloj državici u kojoj jedini uzgajate i znate što je bonsai, pritom nemate vozačku dozvolu a u zaleđu vas čekaju visoke planine pune krasnih yamadorija spremnih da ih otkrijete … a to se umiješa i sporadični utjecaj puberteta ;-)