Don Quijote Don Quijote | 02.03.2008. 19:25
Instat literati
U dubokoj boli što neću moći prisustvovati bonsai događanju godine u Kaštelima, šmrcajući i dureći se na cijeli svijet, danas sam si zamislio na brzinu napraviti neki mali literati. Tipično početnički pomislio sam da je to najjednostavnije jer je literati takav, jednostavan. Ogromna greška. Sada sam sklon misliti da je, što je drvo jednostavnije , to je teže raditi na njemu.
Počeo sam od ovoga
Prvo malo šišanja i savijanja, ne previše, da ga ne ubijem u startu i onda formiranje krošnje, sve u stilu triput režem i još mi je prekratko.
Koliko god bio pažljiv i ne žurio s rezanjem grana, na kraju sam pretjerao, ne samo pretjerao nego uopće ne znam gdje sam još pogriješio da moj uradak uopće ne liči na literati.
Sada, pomalo mazohistički pred vas stavljam rezultat cjelodnevnog rezuckanja i razmišljanja, ožičavanja i savijanja.
Donje dvije velike grane nisam previše dirao niti šišao jer se bojim da ne odrežem previše zelene mase. Na njima još treba raditi ili ih maknuti, ali to ostavljam za iduću godinu…ako već ove nisam ubio drvce.
Tješi me jedna stvar. To što sam bio barem toliko inteligentan da danas radim na mladom, slabom drvcu. Naime izvukao sam dva takva juniperusa. Tatu i sina. Tatu puštam barem godinu dana da se pošteno primi, a na sineku sam eto, shvatio da literati nije ni malo jednostavna forma. Da sam zeznuo tatu, bila bi šteta ovako, ovako je samo dobra škola.