My-bonsai :: Blog zajednica

Prijatelj me upitao da čim se bavim u zadnje vrijeme.
Ja: Ma ništa bez veze … radim kao seoski učitelj.
smijeh
Prijatelj: Samo to? Kiparstvo ništa?
Ja: Ma kiparim nešto. Kiparim stabla.
Prijatelj: Stabla? Kakva ti je to čudna tema? Od kojeg materijala?
Ja: Od stabala. Radim stablo od stabla.
Prijatelj: Stablo od stabla!? Pa ti si popizdio.
smijeh
Prijatelj: To je kao da ja kažem da izrađujem glinu od gline.
Ja: Ma neeeeee! To su mala stabla od malih stabala i trebaju ostati živa.
Prijatelj: Pa i ne zvuči kao neka filozofija.
Ja: Pa meni filozofija i ne treba. Uživam napokon raditi nešto nakon 100 godina.
Prijatelj: Hmmmm … Napravit stablo od stabla nije ni umjetnost.
Ja: Ne znam da li je to umjetnost, a nije me ni briga. Ne radim nešto zbog toga jer se to naziva umjetnošću nego zbog toga jer sam stvorio neku unutrašnju vezu koja me ispunja. Za to ne mora nitko znati i to može biti moja intima … a i ne mora biti.
Prijatelj: Ja se malo pravim blesav cijelo vrijeme, ali ja znam čime se ti baviš … to se zove bonsai, jel tako?
Ja: Ma ne znam da li je to bonsai. Nije mi bitno ime. Ima li svaka emocija ime? Moja su stabla krute emocije koje lovim po brdima.
Prijatelj: Loviš? Kako možeš loviti nešto što je prikovano za zemlju? To je laka lovina.
Ja: Nije me briga da li se to zove lov, a vjeruj mi, nije lako ni pronaći drvo koje trebam. Potreban je instinkt.
Prijatelj: Hahaha! E, stvarno si blesav! Imaš li barem što novaca od toga?
Ja: Ne

Prati komentare preko RSS-a