Don Quijote Don Quijote | 28.09.2007. 18:31
“Gramofon” za bonsaie…i aerobik, te zadovoljstvo koje se ne može platiti novcem.
Faza 1:
Otići na gradilište naoružan “devizama”
Odem dakle na gradilište da zamolim nekog majstora dvije panel ploče dimenzija nekih 40×40 cm od kakvih se radi oplata za beton. To je odličan materijal jer je višeslojan, čvrst i vodootporan za razliku od obične iverice. Majstor me odmjeri i odmah pita: A jel imaš ti deviza?
Kakvih deviza? Imam kune, ako nije previše skupo…
Tu sam ispao jako naivan i skoro sam ga uvrijedio, jer je on mislio na gradilišno sredstvo plaćanja, Ožujsko ili Karlovačko pivo. Sreća da nije bio previše tankoćutan pa se nije baš jako naljutio zbog mog nepoznavanja gradilišne terminologije i lako smo se dogovorili za cijenu.
Cijena dvije nove panel ploče tih dimenzija je četiri pive. Zapravo je htio pet piva ali kako je, kao i svi majstori koji rade sa cirkularnom pilom, ponešto deficitaran s prstima, pokazao mi je samo četiri prsta kad je dignuo ruku i tako smo se dogovorili za četiri Karlovačke.
Faza 2:
Nabaviti okretni tanjur
Iz pouzdanih izvora sam saznao da su najjeftiniji u Schachermayer trgovinama. Cijena im ovisi o nosivosti. Prvo se raspitajte o nosivosti i veličini a nemojte bahato, kao ja, odmah tražiti največi, jer ćete dobiti tanjur nosivosti 300 kg kakav sam ja dobio, a to stvarno nije potrebno.
Mali tanjuri koštaju dvadesetak kuna, a ovaj moj 70.
Faza 3: Izrada Gramofona
Neš ti velke mudrosti. Stavite tanjur na sredinu ploče i zacrtajte dasku kroz onu veliku rupu na tanjuru, To se mora probiti jer ćete kroz tu rupu zašarafiti gornju ploču gramofona.
Tanjur zatim zašarafite za donju ploču, pazeći da se rupa na tanjuru poklopi sa rupom na dasci,
onda dasku preokrenete i kroz tu rupu, okrećući tanjur pažljivo šarafima nanišanite perforacije za gornjem djelu tanjura i kroz njih prišarafite vijke u drvo.
Tadaaan, grubi posao je gotov. Malo još treba obojati rubove dasaka da postanu vodootporni i to je to.
“Gramofon” za lakše okretanje i rad na bonsaiu je je gotov, ali pravo zadovoljstvo, ono koje se ne može platiti novcem, tek slijedi.
Faza 4:
Idem se dakle pohvaliti ukućanima i pokazati im što sam napravio kad ono, punica došla u posjetu. Nisam je na vrijeme vidio tako da je bilo prekasno da se neprimjetno opet izvučem i odem negdje daleko, daleko, daleko i dalje, pa sam i njoj morao pokazati “gramofon”. Nije mogla pogoditi čemu to služi pa sam joj sa zadovoljstvom stručno objasnio da je to sprava za aerobik, na koju se staneš i onda se gibaš kao da plešeš twist a sprava se rotira i pojačava pokrete. Odlično za trbušne mišiće. Tu je do izražaja došla sva mudrost odluke da kupim najveći i najtrajniji okretni tanjur, jer je ona naravno željela probati spravu. I probala je, i sprava je izdržala moju punicu kako pleše twist, što znači da može izdržati ne samo gotove bonsaie, ne samo jamadorije izvađene sa kubikom zemlje, nego i stogodišnje hrastove.
A pogled na punicu kako se giba u ritmu twista je nezaboravan doživljaj kojega ću se uvijek sjetiti kad mi digne živac. Nema šanse da me više ikada isprovocira, samo je se sjetim na mojim daskama, kako pleše twist i sve joj je oprošteno.
dana 28 rujan 2007 u 19:45 1.Aleksa kaže …
:-)
dana 28 rujan 2007 u 19:46 2.Aleksa kaže …
Oh, ovdje izgleda smajliji ne funkcionisu… Hehe! :)
dana 29 rujan 2007 u 05:01 3.Mister No kaže …
E jesam se ismijao, za devize i punicu.HAHAHAHAHAHAHAHAHA
Postolje ti je super.
dana 29 rujan 2007 u 13:59 4.Marija kaže …
Naš “gramofon” je okrugli, od dvije daske za tući meso i zove se “kolo”.
;-)
dana 01 listopad 2007 u 12:23 5.Andrija kaže …
Da, i kada smo izrađivali “kolo” nismo imali ovakvu avanturu kao Don. :)