My-bonsai :: Blog zajednica

Dosadilo mi je više prenašati drvca ko mačka mlade, s jednog mjesta na drugo. Danas su na stolu i naravno da smetaju kada se pije kava u vrtu. Premjestim ih na betonski zidić gdje ne smetaju toliko, ali su u opasnosti zbog blizine koša za košarku. Dok je moje dijete relativno precizno, najveća opasnost za drvca je kada ja želim pokazati da nisam slučajno dobio ime Krešimir, nego da sam u najmanju ruku Krešimir Čosić. Lopte se, kao po komandi, uvijek zlobno odbijaju ravno prema mojim drvcima i pokazuju izuzetno nepoštivanje, rekao bih i agresivnost prema bonsai umjetnosti.

Drvca dakle premještam na beton iza kuće, ali tu im je prevruće a i dostupne su mačkama koje su, kao i košarkaške lopte, zakleti neprijatelji bonsaia.

Dakle krajnje je vrijeme da napravim policu za bonsai. Lijepu, čvrstu, otpornu na vlagu, ukratko, dostojnu mojih drvaca.

Materijal me nije puno koštao, u blizini je gradilište prepuno dasaka, gredica, letvica i sličnog otpadnog materijala, koji se pali ili baca. Prošetao sam dakle s tačkama, pokupio ono što mi se činilo odgovarajućim, nakupovao čavala i dao se na posao. Rezultat se može vidjeti ovdje.

Naizgled lak posao se pretvorio u mučenje, jer su gredice od kojih su napravljene noge, od bukovog drveta, tvrde za poluditi. Zabiti čavao u bukovu gredu je prava umjetnost i svakako ću ubuduće izbjegavati bukovo drvo za takve stvari. Na taj se način znatno smanjuje potrošnja čavala… barem za 80%

Ali nisam zato ovaj post naslovio tako kako sam ga naslovio. Polica je ispala sasvim zgodna, a to što je bilo potrebno malo više muke oko zabijanja čavala, to nije toliko važno. Prava se opasnost krije u postupku bojanja, farbanja, police, pa ću prije nego što razjasnim, još jednom boldati UPOZORENJE – POLICE ZA BONSAI- OBAVEZNO PROČITATI PRIJE BOJANJA:

Naime kaj, kupio sam odličnu „Sadolin“ boju za drvo, nekoliko jeftinih kistova i bacio se na posao. Nije baš da sam neki stručnjak, ali bojanje polica i ne zahtjeva preveliku preciznost. Prava opasanost se krije u mogućnosti da se polica predobro oboji.

Gledaju dakle, moja supruga i moja kćer, kako ja pun entuzijazma, bojam policu i veselo fićukam. Nešto se došaptavaju. Prvi trenutak sam mislio da nešto ne radim dobro, pa sam se još dodatno potrudio. Kakva greška.

“Baš lijepo to radiš!”

Sav se rascvjetam kada od vlastitog djeteta dobijem poneki, vrlo rijetki, kompliment.

“Prekrasno si to obojao!”

To je rekla moja supruga, koja isto jako rijetko daje komplimente. Tu mi je već trebalo zvoniti za uzbunu, ali ja naivan, kakav već jesam, samo se nasmiješim i objasnim da to nije ništa posebno za takvog majstora kakav sam ja. Samo ujednačeni, mirni pokreti ruke, malo vrhunske preciznosti, smisla za umjetnost, urođena marljivost i to je sve.

… e nije to sve, barem nije sve za bojanje, treba još puno toga obojiti na kući. Sve prozore, vrata i šarapolke. Ukratko, otprilike 300-400 m kvadratnih drva za farbanje. Tjedan dana posla od jutra do mraka. Na tu su ideju došle moje cure vidjevši me kako vješto baratam kistom i bojom. Ako sam malo zapostavio postanje na forumu, ako se ne javljam prijateljima ni rodbini, ako zapostavljam psa i ne šetam ga po šumi, to je zato što farbam stolariju na kući. Već danima. Sanjam brusni papir, imam nočne more od kistova i pljujem smeđi“ Sadolin“

E, zato je bilo to upozorenje sa početka ovog teksta.

Zabranjeno je bojati policu za bonsai, ukoliko u kući imate drvenih površina koje vape za osvježenjem. Ukoliko me ne poslušate, požaliti ćete. Ja već jesam.

Prati ovaj post | Prati komentare preko RSS-a